Razlika između dječje želje i potrebe i odgovornost roditelja
Svaki roditelj želi svom djetetu sve najbolje, spreman je na najveće žrtve u korist svog djeteta. U današnjem društvu (lažnog) blagostanja većina roditelja postaje potrošač, a nažalost, to isto vrijedi i za njihovu djecu. Norme i vrijednosti koje su pripadale društvu oskudice najvećim dijelom su nestale. Djeca malo pomalo postaju sredstvo preko kojih se prezentiraju roditelji, njihov status, ekonomska moć, ugled, moral, no tako se prikrivaju i razni nedostaci, odnosno mane.
Jedna od temeljnih potreba je potreba za ljubavlju, osjećajem da smo vrijedni ljudima koje volimo. Upravo iz tog razloga želimo djeci pružiti sve što možemo i omogućiti im bolji život nego što je bio naš. Upravo u tome i leži problem - da ne razlikujemo želje od potreba kod naše djece i ne znamo kad reći NE.
Nisu razmažena djeca ona djeca koja dobiju sve što im je potrebno, već djeca koja ne prihvaćaju riječ NE, koja sebe stavljaju na prvo mjesto i očekuju da se sve njihove želje ispune, odmah, sad i uvijek. Nisu se takva rodila, već su godinama dobivala sve (i previše) iz krivih razloga i na krivi način.
Nastavak teksta pročitajte
ovdje.