Nakon kraće stanke, vraćam se sa pričom i prijedlogom za izradu jednostavnog a lijepog projekta.
Original priča i upute za rad nalaze se ovdje.
After a short break, I am back with a story and the proposal to create a simple and beautiful project.
Original story and work instructions are here.
Kamen sa duginim bojama
U velikoj šumi živio je Maleni Patuljak. Volio je svoj šumski dom i sve svoje prijatelje s kojima je dijelio šumu. Svaki dan bi šetao i gledao snažno kamenje koje je u tišini ležalo na tlu. Promatrao je zeleno bilje kako raste iz zemlje, lišće na velikim stablima i lijepu smeđu boju zemlje po kojoj je hodao. Mogao je vidjeti životinje koje se kreću kroz šumu, neke brzo a neke polagano, neke tokom ljeta, druge tokom zime a ostale tokom cijele godine. I sa vrha svoje planine mogao je vidjeti maleno selo u kojem su živjeli ljudi u svome užurbanom svijetu tokom dana i tišini i mirnoći koja je vladala tokom noći. Maleni Patuljak bio je jako sretan što je sve to mogao vidjeti. Znao je da je sve u redu sa njegovim svijetom.
A ako bi se Maleni Patuljak
ponekad i zabrinuo ili se prestrašio, prošetao bi svojom šumom i u ruci čvrsto
držao kamen. O, da, Maleni Patuljak je imao čarobni kamen kojeg je neprestano
nosio u svome džepu; čarobni kamen kojeg mu je poklonio mudri Stari Patuljak i
rekao: „Ovaj kamen je trajan i istinit. Drži ga u svojoj ruci i dopusti svjetlu
u svome srcu da pjeva. Tako će se tvoje svjetlo smjestiti i u kamenu i ti ćeš
se osjećati siguran.“ Maleni Patuljak čuvao je svoj čarobni kamen i stalno ga
nosio sa sobom.
Jednoga dana, Maleni Patuljak
šetao je šumom kada je začuo neke zvukove koji su dopirali iza jednog stabla.
Tiho se približio da bolje čuje i provirio iza stabla te ugledao malenog
dječaka kako sjedi na kamenu i plače. „Zašto plačeš?“ upitao je Maleni
Patuljak. Maleni dječak je poskočio kada je začuo glas, ali kada je ugledao
blago lice Malenog Patuljka, odgovorio je:“ Jako sam tužan. Izgubio sam svoju
sreću. Izgubio sam se u šumi i tako sam sam.
Maleni Patuljak nasmiješio se
Malenom Dječaku. I on se nekad tako osjećao. „Ti više nisi sam. Sad sam ja s
tobom.“
Maleni Dječak prestao je plakati
i samo malo zajecao. „Ali sam još uvijek izgubljen u ovoj šumi i ne znam kako
ću se vratiti kući.“
Maleni Patuljak nježno pogladi
kosu Malenog Dječaka. I on se nekad tako osjećao. „Nisi više izgubljen.
Pronašao sam te i pomoći ću ti da se vratiš kući.“
Sada je Maleni Dječak potpuno
prestao plakati. „Ali, ja sam još uvijek tužan. Izgubio sam svoju sreću.“
Maleni Patuljak gledao je u Malenog Dječaka i … nakratko razmislio. I on se
nekad tako osjećao. „Pronaći svoju sreću može biti malo nezgodno! Pokušaj ne razmišljati o svojim brigama. Dođi
sa mnom i šetati ćemo šumom.
Maleni Patuljak pokazao je
Malenom Dječaku snažno i tiho kamenje, zeleno bilje i lišće na stablima, smeđu
zemlju i životinje koje su trčale, skakutale ili letjele oko njih. Tada je
pokazao Malenom Dječaku vrh njegove planine s koje su mogli vidjeti puteljak
koji je vodio do sela u kojem je živio Maleni Dječak.
Maleni Patuljak dosjetio se
nečega. Iz svoga džepa izvadio je svoj čarobni kamen. „Ovaj kamen mi pomaže da
se sjetim kako nikad nisam sam i da mogu pronaći svoj put. Možda ga mogu podijeliti s tobom.“
Maleni Patuljak duboko uzdahne i
prepolovi svoj čarobni kamen – i sva nada, svjetlost i ljubav koju je imao u
srcu zasjala je iz čarobnog kamena u duginim bojama.
Jednu polovicu poklonio je
Malenom Dječaku a on ga je pažljivo spremio u svoj džep, zahvalio se Malenom
Patuljku te krenuo puteljkom prema svome selu sa smiješkom na licu i proljećem
u svakom koraku.
A Maleni Patuljak nasmiješio se u
čudu jer je čarobni kamen tako dugo nosio u svome džepu a da je znao za njegovu
tajnu. I znao je da je sve u redu sa njegovim svijetom.
Original The Rainbow Rock by Fiona Duthie 2011
Prevela i obradila Suzana Srića
