Filcani kamen s duginim bojama / Felted Rainbow Rocks

Nakon kraće stanke, vraćam se sa pričom i prijedlogom za izradu jednostavnog a lijepog projekta.

Original priča i upute za rad nalaze se ovdje.

After a short break, I am back with a story and the proposal to create a simple and beautiful project.

Original story and work instructions are here.

Kamen sa duginim bojama

 U velikoj šumi živio je Maleni Patuljak. Volio je svoj šumski dom i sve svoje prijatelje s kojima je dijelio šumu. Svaki dan bi šetao i gledao snažno kamenje koje je u tišini ležalo na tlu. Promatrao je zeleno bilje kako raste iz zemlje, lišće na velikim stablima i lijepu smeđu boju zemlje po kojoj je hodao. Mogao je vidjeti životinje koje se kreću kroz šumu, neke brzo a neke polagano, neke tokom ljeta, druge tokom zime a ostale tokom cijele godine. I sa vrha svoje planine mogao je vidjeti maleno selo u kojem su živjeli ljudi u svome užurbanom svijetu tokom dana i tišini i mirnoći koja je vladala tokom noći.  Maleni Patuljak bio je jako sretan što je sve to mogao vidjeti. Znao je da je sve u redu sa njegovim svijetom.

A ako bi se Maleni Patuljak ponekad i zabrinuo ili se prestrašio, prošetao bi svojom šumom i u ruci čvrsto držao kamen. O, da, Maleni Patuljak je imao čarobni kamen kojeg je neprestano nosio u svome džepu; čarobni kamen kojeg mu je poklonio mudri Stari Patuljak i rekao: „Ovaj kamen je trajan i istinit. Drži ga u svojoj ruci i dopusti svjetlu u svome srcu da pjeva. Tako će se tvoje svjetlo smjestiti i u kamenu i ti ćeš se osjećati siguran.“ Maleni Patuljak čuvao je svoj čarobni kamen i stalno ga nosio sa sobom.

Jednoga dana, Maleni Patuljak šetao je šumom kada je začuo neke zvukove koji su dopirali iza jednog stabla. Tiho se približio da bolje čuje i provirio iza stabla te ugledao malenog dječaka kako sjedi na kamenu i plače. „Zašto plačeš?“ upitao je Maleni Patuljak. Maleni dječak je poskočio kada je začuo glas, ali kada je ugledao blago lice Malenog Patuljka, odgovorio je:“ Jako sam tužan. Izgubio sam svoju sreću. Izgubio sam se u šumi i tako sam sam.

Maleni Patuljak nasmiješio se Malenom Dječaku. I on se nekad tako osjećao. „Ti više nisi sam. Sad sam ja s tobom.“

Maleni Dječak prestao je plakati i samo malo zajecao. „Ali sam još uvijek izgubljen u ovoj šumi i ne znam kako ću se vratiti kući.“

Maleni Patuljak nježno pogladi kosu Malenog Dječaka. I on se nekad tako osjećao. „Nisi više izgubljen. Pronašao sam te i pomoći ću ti da se vratiš kući.“

Sada je Maleni Dječak potpuno prestao plakati. „Ali, ja sam još uvijek tužan. Izgubio sam svoju sreću.“ Maleni Patuljak gledao je u Malenog Dječaka i … nakratko razmislio. I on se nekad tako osjećao. „Pronaći svoju sreću može biti malo nezgodno!  Pokušaj ne razmišljati o svojim brigama. Dođi sa mnom i šetati ćemo šumom.

Maleni Patuljak pokazao je Malenom Dječaku snažno i tiho kamenje, zeleno bilje i lišće na stablima, smeđu zemlju i životinje koje su trčale, skakutale ili letjele oko njih. Tada je pokazao Malenom Dječaku vrh njegove planine s koje su mogli vidjeti puteljak koji je vodio do sela u kojem je živio Maleni Dječak.

Maleni Patuljak dosjetio se nečega. Iz svoga džepa izvadio je svoj čarobni kamen. „Ovaj kamen mi pomaže da se sjetim kako nikad nisam sam i da mogu pronaći svoj put.  Možda ga mogu podijeliti s tobom.“

Maleni Patuljak duboko uzdahne i prepolovi svoj čarobni kamen – i sva nada, svjetlost i ljubav koju je imao u srcu zasjala je iz čarobnog kamena u duginim bojama.

Jednu polovicu poklonio je Malenom Dječaku a on ga je pažljivo spremio u svoj džep, zahvalio se Malenom Patuljku te krenuo puteljkom prema svome selu sa smiješkom na licu i proljećem u svakom koraku.

A Maleni Patuljak nasmiješio se u čudu jer je čarobni kamen tako dugo nosio u svome džepu a da je znao za njegovu tajnu. I znao je da je sve u redu sa njegovim svijetom.

Original   The Rainbow Rock by Fiona Duthie 2011

Prevela  i  obradila   Suzana Srića

Preuzeto sa http://www.livingcrafts.com/blog/gift-ideas/tiny-treasures-rainbow-rocks